Tko su „staklene“ žabe, što radi „svjetleća“ riba, koji je najteži kukac na svijetu, čije su oči u mraku najveće, koji kukac ima najveća krila, gdje se nalazi najveća skupina sisavaca na Zemlji, koje su najglasnije, a koje najlijenije životinje? Ove i još mnogo zanimljivih stvari iz svijeta prirode doznajte u nastavku!
Najteži kukac na svijetu je onaj naziva golijat (Goliathus sp.). Živi u tropskim područjima Afrike, a velika ličinka ovog kukca može težiti i 100 grama, koliko teži i jedan odrasli kos!
Golijat (Goliathus sp.)
Drvo sladolednih mahuna raste u Srednjoj i Južnoj Americi, a naziv je dobilo po mahunama velikim i do 1 metar koje sadrže slatku, sočnu bijelu pulpu teksture vate i okusa poput sladoleda od vanilije. Osim što su joj plodovi ukusni slatkiši, ovo veliko drvo stvara i mnogo lišća koje sprječava eroziju tla.
Sladoledna mahuna
U vlažnim šumama Srednje i Južne Amerike obitavaju staklene žabe. Ove noćne životinjice prozirna koža čini teže uočljiva grabežljivcima. Kroz kožu se lako mogu vidjeti probavni organi, čak i srce koje kuca.
"Staklena" žaba
Većina riba sa svjetlećim organima živi u dubokim vodama, no u plićacima sjeveroistočne Azije živi riba bljeskalica. Ispod očiju smješteni su svjetlosni organi ispunjeni bakterijama koje stvaraju svjetlo zbog čega ova riba izgleda kao da ima dodatni par demonskih očiju. Prednja strana svakog organa je prekrivena crnim pomičnim naborom kože kojim „pale i gase“ svjetlo. Kad ih proganja neki grabežljivac, ove ribe koriste manevar “žmigni i briši”- najprije pojure u jednom smjeru s upaljenim svjetlima, tada ih ugase i naglo kreću u potpuno drugom smjeru, što mogu ponoviti i do 75 puta u minuti, ostavljajući zbunjenog grabežljivca da ih uhvati ako može.
Svjetlosni organi ribe bljeskalice
Pećinari se najviše vole odmarati. Tipični pećinar provesti će 95% svog vremena ležeći na suncu. Često izgledaju kao da su se jednostavno bezbrižno izvalili na prvu zaravan, no obično jedan član skupine drži stražu. Iako izgledom podsjećaju na kunića ili ovećeg zamorca, njihovi najbliži živući rođaci su slonovi i morske krave.
Pećinar odmara na kamenu
Avetnjaka ćete tijekom dana naći priljubljenog uz drvo. Noću hvataju hranu, uglavnom kukce, hitrim akrobatskim skokovima. Kad se pripremaju za skok, ovi majmuni okrenu glavu, koju bez problema mogu okrenuti i za 180°, prema mjestu na koje planiraju sletjeti. Tada se od drveta odgurnu jakim stražnjim nogama i skoče unatrag. Tijelo se tek u zraku okreće i poravna sa smjerom glave, a pri slijetanju čvrsto zgrabe granu prstima. Avetnjak može skočiti u dalj 80 svojih tjelesnih dužina! Oko avetnjaka je jednako veliko i teško kao i njegov mozak!
Filipinski avetnjak na grani
Najveći leptir na svijetu je leptir kraljice Aleksandre – raspon krila mu je 28 centimetara.
Mužjak najvećeg leptira na svijetu - leptir kraljice Aleksandre
Tisućama godina vjerni posjetitelji dolaze u špilju Bracken u Teksasu u proljetnim mjesecima. Ostaju u njoj tijekom dana, a svako predvečerje napuste je i polete prema noćnom nebu. Meksički slobodorepci izlaze da bi se gostili kukcima. Ovo nije obična kolonija šišmiša. Unutar granica špilje živi najveća skupina toplokrvnih sisavaca na Zemlji i broji između 20 i 40 milijuna šišmiša! Večernji izlazak šišmiša traje nekoliko sati, i zaista je pravi spektakl. Pogledajte video! U jednoj noći mogu pojesti 250 tona kukaca, a neki od kukaca koje tamane su i poljoprivredni štetočine. Krajem listopada šišmiši se vraćaju u Meksiko.
Ovdje možete pogledati video izlaska brojnih šišmiša iz špilje Bracken.
Šišmiš u letu
Nilski konji su prave mudrice – proizvode svoj vlastiti „losion“ za sunčanje u obliku ljepljivog crvenkastog znoja. Jedan od sastojaka također sprečava rast bakterija. To je veoma korisno za ratoborna stvorenja poput njih, uvijek prepunih posjekotina, ogrebotina i ugriza, jer se rane rjeđe inficiraju bakterijama i lakše zacijele.
Nilski konj uživa u rijeci u nacionalnom parku u Keniji
Tupik je morska ptica s upečatljivim višebojnim kljunom i svjetolonarančastim nogama i prstima. Žive u obalnim područjima sjeverne polutke, uključujući i Arktik. Gornji dio usne šupljine i jezik imaju bodlje koje omogućuju ptici da istovremeno poprečno drži velik broj riba, a da i dalje može otvarati kljun i hvatati još. Kad hrane mlade znaju se vratiti i s 30 riba u kljunu!
Tupik nakon povratka iz uspješnog lova
Donedavno najmanja žaba na svijetu bila je brazilska zlatna žaba. Velika je samo 9.8 mm, a teška između 0.75 i 1.5 grama. Usporedbe radi, kovanica od 2 lipe je promjera 19mm i teži 0.92 grama. No nedavno je na Novoj Gvineji pronađena još i manja žaba latinskog imena Paedophryne amauensis. Odrasla je žaba velika samo 7.7 milimetara što odgovara veličini obične kućne muhe!
Novootkrivena žaba na kovanici radi usporedbe veličina
Fascinantan i prekrasan (na svoj osebujan način) – to je pravi opis za ovog pauka. Doslovan prijevod njegovog engleskog imena je «pauk koji sliči bijelom ptičjem izmetu», a to je prilično točan opis njegovog izgleda. Budući da izgleda kao nešto što (gotovo) nitko ne bi htio pojesti, grabežljivci ga ignoriraju pa on bez straha uživa na listovima.
Pauk na listu izgleda poput izmeta ptice
Najbučnije životinje na kopnu su majmuni urlikavci. Njihov zov zvuči kao mješavina lavljeg rikanja i laveža pasa, a njime obilježavaju teritorij. Kad u zoru ili predvečerje skupina urlikavaca održava svoj koncert, njihova galama može se čuti i na udaljenosti od 5 kilometara!
Buku majmuna urlikavaca poslušajte ovdje!
Mužjak majmuna urlikavca u brazilskoj šumi
Najotrovniji pauk na svijetu je australski pogrebni pauk (Atrax robustus). Vrlo je agresivan, ima zube dugačke 6 milimetara te njegov otrov može ubiti čovjeka u vrlo kratkom vremenu. Često se zna naći i u blizini kuća i naselja! No bez brige, stanište ovog strašnog pauka je istočna Australija.
Australski pogrebni pauk pokazuje svoje oštre čeljusti
Kao što im ime govori, spori lorisi kreću se sporo, oprezno i gotovo nečujno. Ako ovog slatkog polumajmuna uplašite, on neće pobjeći nego će se doslovce slediti i ostati priljubljen uz drvo. Tako nepomičan može ostati i do sat vremena!
Simpatični spori lorisi posjeduju svojstvo koje se vro rijetko sreće kod sisavaca: otrovni ugriz. Otrove stvaraju u žlijezdi na laktu te ih miješaju sa slinom prije ugriza. Imaju jaki ugriz koji je u kombinaciji s otrovom prilično dobra obrana od neprijatelja. Prije odlaska u lov, majke ližu svoje mladunce i prenose im otrov na krzno da ih zaštiti dok nje nema.
Spori loris uočen na grani u Maleziji
Žaba surinamska škornjavica ramnožava se na veoma neobičan način. Mužjak utisne oplođena jajašca na ženkina leđa, oko njih obraste koža i formira komore u kojima se razvijaju mladi sve dok se potpuno ne preobraze, a tada izlaze iz maminih leđa. Nekima će izgledati odvratno, nekima predivno, ali ukoliko pogledate video izlaska malih žaba iz majčinih leđa, sigurno ga nikada nećete zaboraviti!
Surinamska škornjavica (Pipa pipa)
Debelorepi dunart je mali mišoliki tobolčar s velikim ušima i repom dugačkim gotovo kao i on sam. U vrijeme kada hrane ima u izobilju, debelorepi dunarti mogu pojesti ogromne količine kukaca u samo jednoj noći – više od svoje vlastite težine! Njegov rep se puni zalihama masti zbog čega poprimi oblik mrkve. Zalihe iz svoje repne „smočnice“ koristi kada vlada nestašica hrane.
Debelorepi dunart (Sminthopsis crassicaudata)
Ljenivci ne mogu drhtati jer su im mišići prespori. Toplinu čuvaju gustim krznom te se mogu duuugo vremena odmarati zbog čega su i dobili naziv ljenivci.
Troprsti ljenivac na grani
Trideset centimetara velik morski pas Isistius brasiliensis uistinu je hrabar i napada životinje puno veće od sebe: tune, tuljane, morske pse, kitove. Svojim specijaliziranim ustima i donjim zubima (izgledaju poput zubaca pile) zakače se na životinju i vješto izrežu okrugli komad mesa. Ugrizi često izgledaju kao da su napravljeni kalupom za kolačiće, zbog čega je ovaj morski pas u engleskom govornom području zaradio nadimak „rezač kolačića“.
Morski pas Isistius brasiliensis (gore) i ožiljci koje je ostavio na koži tuljana (dolje)
Da je žirafa najviša životinja na svijetu, to sigurno znate. Visina im donosi neke prednosti: mogu se hraniti lišćem i pupovima koje malo koja životinja može doseći, a lakše će i uočiti neprijatelje koji se približavaju. Žirafina visina ima i svojih mana: da bi se mogle napiti vode moraju raširiti noge i sagnuti vrat, a tada ih često napadaju grabežljivci jer je žirafi potrebno dosta vremena da se uspravi iz tog čudnog položaja i počne bježati. Srećom, žirafe moraju piti vodu tek svakih nekoliko dana zahvaljujući sočnim biljkama kojima se hrane.
Žirafe u pognutom položaju kako bi mogle doći do vode
Izvori: serija članaka objavljena na portalu Bioteka.hr
0 Primjedbe