Kisela paprika – omiljena zimnica

 

Kisela paprika zimnica je koja nepogrešivo svaki put kada se otvori teglica i zamiriše kisela paprika prizove zvukove djetinjstva i jedno doba, nesputano, veselo i tako sretno. Doba kada su baka i mama u ljetnoj kuhinji na velikom šporetu na drva kuhale stvarno velike lonce kiselkaste tekućine, a prije toga bismo svi skupa na dvorištu u velikim emajliranim vajnglama prali debelu papriku baburu koju je valjalo ukiseliti za zimu. Onda bi je baka fino narezala na polovice, položila u taj veliki lonac vrele kisele vode, a kroz par minuta prva kisela paprika bila bi spremna za degustaciju.  I taj okus, te prve pokusne i probne paprike koja je uvijek bila još onako tvrda pod zubima, taman dovoljno kisela da ne stisne zube do kraja, koju bismo posolili i smazali u slast onako cijelu, nešto je najljepše što se može zamisliti. Kiselila se kod nas doma svakojaka zimnica, no prženi ajvar i domaća kisela paprika nekako su mi ostali u najljepšem sjećanju. Možda je to i razlog zašto još i danas najviše volim baš tu zimnicu. Odlučila sam stoga i ovdje podijeliti sa vama naš starinski recept za kiseljenje paprike, recept po kojem ćete dobiti savršenu kiselu papriku koja će trajati cijelu zimu. Kad kažem savršenu, tu mislim na onu teksturu ne premekane i nikako gnjecave paprike, što se postiže jako kratkim kuhanjem u octenoj tekućini. Evo recepta:

Kisela paprika

POTREBNO: (u receptu su bitni omjeri, pa tako sve sastojke, i tekuće i suhe mjerite na istu mjernu posudu = 5 mjerica vode, 2 mjerice octa, 1 mjerica šećera. Jedino se sol mjeri na žlice i stavlja se po potrebi)

• 5 kg paprike babure ili paradajzerice (žuta, narančasta, crvena)
• 5 l vode
• 2 l alkoholnog octa
• 1 litra šećera
• 3 žlice soli

PRIPREMA:

1. Papriku oprati i očistiti od sjemenki pa narezati na polovice (ili manje komade ukoliko je paprika velika).
2. U predviđenu količinu vode staviti sve ostale sastojke, promiješati i zakuhati. Kada tekućina zavrije, položiti u nju papriku. Kuhati papriku u toj tekućini 3-4 minute, nikako duže jer će biti premekana i gnjecava. Ukoliko želite i mislite da ima potrebe, sada je trenutak da u vrući tekućinu ubacite vrećicu konzervansa i dobro promiješate. Moja baka je uvijek stavljala konzervans u zimnicu, no ja ga pokušavam izbjegavati koliko mogu, pa sam se ovaj put potrudila sve što sam mogla (i staklenke, poklopce, papriku) toliko dobro oprati i sterilizirati pa se nadam da se zimnica neće kvariti i bez konzervansa 😉
3. Kuhanu papriku šupljom žlicom izvaditi iz tekućine. Složiti je odmah u staklenke koje ste dobro oprali i sterilizirali u vrućoj pećnici, pa zaliti još vrućom tekućinom u kojoj se kuhala. Staklenke prekriti kuhinjskim ubrusom i pustiti da počivaju 24 sata, a ostatak tekućine pospremiti do sutradan.
4. Slijedećeg dana doliti tekućinu u staklenke do vrha. Paprika će nakon stajanja upiti jedan dio tekućine pa ju zato ostavljamo da odstoji preko noći, a kako se ne bi kvarila, mora biti potpuno pokrivena tekućinom!
5. Staklenke zatvoriti celofanom i gumicom, a potom i prikladnim poklopcem. Vrijeme je da staklenke pasteriziramo kako se zimnicaa ne bi kvarila! Složiti staklenke u veliki lonac koji ste prethodno obložili kuhinjskim krpama i napunili hladnom vodom. Voda mora biti skoro do vrha staklenki, obavezno do poklopca. Staklenke kuhati tako dugo dok se ne pojave prvi mjehurići, potom smanjiti vatru i kuhati još 15 min. Proces je gotov kada primjetite da su se poklopci malo ulegli.
6. Obrisati staklenke i pospremiti ih na hladno i mračno mjesto.

Recept u slikama:

recipeci.com